Na različite načine možemo izazvati ludilo kod ljudi. Neko se ludo zaljubi, a neko od muke poludi. Verovatno je tu negde između i nastalo “ludo testo“. Ludilo od integralnog brašna jeste upravo varijacija na temu ludog testa nastala u jednom momentu kada već više nisam znala šta deci da spremim za večeru…
Mnogo je raznih recepata na temu ludog testa, a ovo je verzija koju sam prvo isprobala i ostala sam pri njoj. Ludo testo je veoma zahvalno. Jednostavno i brzo se umesi. Može danima da stoji u frižideru, pa ga po potrebi vadite i pravite sve što vam srce poželi. Ludo testo pravim po istom receptu sa belim i sa integralnim brašnom, a često ih mešam pa napravim nešto kao ludilo od integralnog brašna
Za ludo testo potrebno je:
- 500 ml mleka
- 1 kocka svežeg kvasca
- 1 kašika šećera
- 2 kašike soli *
- 1 prašak za pecivo
- 2 čaše jogurta (mera 180 ml)
- 100 ml ulja
- 2 jaja
- 1400 g brašna (800 g integralnog + 600 g belog)
za nadev:
U zavisnosti od toga šta ćete praviti od ludog testa biće vam potrebno još nešto… na primer
- sir (tvrdi ili sitan)
- suhomesnati proizvodi
- jaja za premazivanje testa
- semenke za posipanje
- začini po želji
- mast ili ulje za prženje
- i slično
*Ako pravite slatko testo umesto soli dodati 5 kašika šećera
Priprema:
U mlako mleko dodati šećer i izmrviti kvasac da nabubri. Postepeno dodavati ostale sastojke i umesiti glatko testo.
Ludo testo ostaviti pokriveno na toplom da naraste 30-45 min.
Sad na red dolazi vaša kreativnost kao i želje vaših ukućana. Od ludog testa zaista svašta možete napraviti. Iskoristite ga kao pizza podlogu, napravite slane ili slatke kiflice, kidajte i pecite uštipke ili čašom vadite krofne, ispecite deci mekike… Mogućnosti su beskonačne, potrebno je samo malo ludiranja
Ludilo od integralnog brašna
Ludo testo sam ovog puta pravila samo 1/2 mere i iskoristila da napravim, kako moji klinci kažu ludilo od integralnog brašna
Jedan deo ludog testa sam razvila tanko pa isekla na jednake pravougaonike. Na svaki deo sam stavila nešto suhomesnato, posula rendanim sirom pa uvila u valjak. Ovako uvijene piroške ispekla sam na ulju.
Pošto lično više volim testa pečena u rerni nego na ulju, od drugog dela ludog testa napravila sam pizza pletenicu. Testo sam razvila na veći pravougaonik. Posula rendanim trapist sirom, naređala nešto suhomesnato što sam imala u tom trenutku u frižideru. Zarezala trake sa obe strane do 1/3 površine a potom ispreplitala kao pletenicu.
Neposredno pred kraj pečenja pizza pletenicu sam posula origanom (jer sam to zaboravila da učinim pre pravljenja pletenice) i od gore narendala još malo sira i vratila u rernu tek toliko da se istopi.
Treći deo testa sam ostavila u frižideru da prenoći. Toliko je preko noći naraslo da je počela kesa da puca i ludo testo već krenulo napolje.
Zato sam na brzaka zamotala kiflice sa sirom i ispekla ih deci za doručak.
Planule su pre nego što sam uspela da ih uslikam za blog
A vi? Da li ste ljubitelj ludog testa? Kako i koliko ludo testo vi pravite?
Jao, testo! Moja slabost. A ovo tako dobro izgleda da mi je voda pošla na usta.
Hvala draga moja
Meni je ovo testo uvek na dohvat ruke kada klinci idu u školu. Jedan dan umesim pa tri dana imaju užinu, i svaki put nešto drugačije. Čula sam da testo može da stoji u frižideru i do 10 dana. Iskreno, meni nikada ne traje toliko, mi ga u roku od tri dana smlatimo. Ipak kako deca rastu i kako im rastu apetiti, čini mi se da već sada moram meru povećavati 
Hvala ti na poseti i na komentaru.
Meni ovo izgleda super. Da znaš da ću probati
Probaj, sigurna sam da će ti se dopasti
A kad probate, obavezno javi utiske 
Hvala ti na poseti i na komentaru.
Već sam ti rekla da me inspirišeš na kuhanje. Muž se čudi, ja mjesim tijesto. Mama još više
Već sam ti rekla i ranije draga Aprilia, da mi tvoji komentari (u kojima mi kažeš da te inspirišem na kuvanje), kao i kometari drugih posetioca bloga jednostavno daju dodatni vetar u leđa
Ponekad, kad izgubim inspiraciju ili volju za kuvanjem i pisanjem, a da se ne lažemo, imam i ja te “žute minute”, upravo zahvaljujući vama, čitaocima ovog bloga, uvek smognem i snage i volje, pa iskoračim iz tog stanja i odem korak dalje…
A što se kuvanja i mešenja tiče, kao devojka nisam ni prilazila kuhinji. Jednostavno nisam je nešto posebno ni volela. Moja je sestra češće pomagala mami u kuhinji, dok sam ja uglavnom bila “spoljni momak”, išla sam u nabavku i uglavnom spremala kuću. Kada sam počela da pišem blog, prvo se mama iznenadila mojim kulinarskim umećem, dok mi je sestra rekla da je oduvek znala da u meni ipak ima nešto tog kulinarskog dara, koji i ona i mama nose. Ipak, istina je da sam zahvaljujući svojoj deci i zavolela sve te kuhinjske vratolomije. Upravo zbog njih je i nastao ovaj blog
Hvala ti draga na poseti i na komentaru.